Ekonomska kriza udarila je do te mjere da niko ne priča o kvaliteti urađenog, već o najnižoj cijeni za odrađeno. Ukoliko nađete zalutalu poštenjačinu koja će se potruditi da urađeno ima kvalitetu, te vam ostaviti prostora za naprđivanje, ima nade za vas da ćete iz krize izaći neogrebani, čak uvjereni kako ste nevjerovatno kreativni. Mnogi su „skontali“ u 2011., bolje ikad nego nikad, da je promocija putem interneta najjeftiniji oblik promocije. Često je džabana, a nekad vas mole, skoro da su spremni i platiti da se oglašavate kod njih. Ne bih ih nabrajao ovom prilikom, bojim se izostaviću nekoga, pa će mi zamjeriti.  Otvorili ste Facebook nalog, istraživali twitter, spamovali… I? Nema rezultata. Kampanje su propadale, krivile su se društvene mreže… Onda ste se počešali po glavi i skontali da svi ti sadržaji koje čitate, dijelite i komentarišete vode na neku web stranicu, blog, forum…

Hitno vam treba website

Kreće se u nakaradni pristup izrade. Na licu mjesta se procjenjuje vrijednost izrade stranice, sve djeluje tako preskupo. Majku mu, pomislićete, zar nisu rekli da je Internet besplatan? Domen od 80 KM postaje deračina, programeri i dizajneri nemaju dodira sa stvarnošću. Majku im šalabajzersku, zar nisu svjesni kolika je kriza? Listate oglase, nalazite cijene kompletnog website-a s četiri prijedloga dizajna u prestižnim marketinškim agencijama po cijeni od 150 eura. Nevjerovatno, ali agencije nude i vrijeme izrade za par dana. Domain i hosting… Ma, nebitno. Sve je uračunato u cijenu. Sreći nema kraja.

Stranica je tu, nema materijala

Ugovorili ste izradu stranice, samo nedostaje osnovno. Tekstovi i fotografije. U samom prijedlogu dizajna su ubačene fotografije opeglanih manekena, skockanih u skupa odijela, na radnom sastanku. Šta fali što vam se kompanija zove „Šaban-Impex“ (najgenijalniji naziv za kompaniju) i djeluje isključivo na području Opštine, a na slici crnac i azijat vode raspravu. Šta je tu nelogično? Realno! Elem, tekstove ćete dostaviti sutra! Zovete poznanika koji je, tamo nekad, prije 20 i kusur godina, imao petice iz pismenih radova da prijateljski napiše koji dobar tekst za vašu stranicu. Usput, popićete kafu, koju ljutu, prisjetiti dobrih starih vremena kad ste šmekali onu plavku do prozora, kojoj se ni imena ne možete sjetiti, a sad je ofucana, ma ne bi ni daljinskim. Malo prosipanja šuplje kako vrtite milione i čekate da vam se javi ozbiljan partner… Naravno, kad ubijete nekoga pričom bez pokrića, najmanje što možete uraditi je da saslušate i onog drugog, jednako dobrog u prosipanju šuplje. Još isti dan vam javljaju da je stranica gotova, tekstova ni na mapi. Dosta šuplje za danas, dogovorili ste se za tekstove u narednih dan-dva.

Par dana poslije

Dostavili ste tekstove agenciji. Stranica je objavljena, ali nedostaje vam nešto. Nije vam to baš onako… onako, kako bi vi to rekli, moćno. Moćno. To je prava riječ. Nekako to sve „hafifno“ djeluje, da l’ zbog premalo teksta na stranici ili defaultne sivkasto-plave kombinacije boja u dizajnu iz kojeg štrči vaš zeleni, mjestimično crveni, s primjesama žute logo… Ma, muka živa za provaliti. Agencija odmah nudi četiri prijedloga loga, još danas, za 150 eura. Opet troškovi rastu, zar nisu rekli da je internet besplatan? Kakva izmjena loga, kakvi bakrači… Uvjerićete se da na prvi pogled stranica i nije bog zna šta, ali nakon trećeg pregleda je baš ono što ste tražili. Dušebrižnicima i pametnjakovićima poručite da je odjeb lansiran! Eto, oni vam našli soliti pamet kako treba izgledati vaša stranica.

Imate, bože oprosti, website

Dan pred objavljivanje stranice, po staroj dobroj navici, pripremili ste vizit kartice bez adrese vaše web stranice. Zašto platiti 15 eura za izradu stotinjak vizitki, kada je jednostavnije sto puta ispisati adresu hemijskom olovkom. Ne krijete svoj prekrasni rukopis. Teška su vremena, ne smije se bacati! Svako jutro, svaki dan gledate svoju stranicu. Oduševljeni ste s njom. Na sastancima rado pričate o novim dostignućima, projektima, ulaganjima i neki neozbiljni diletant potvrđuje da je čuo sve što ste rekli, ali da će kod kuće pregledati vašu stranicu i vidjeti o čemu je riječ. Čuj na stranici će pogledati?! Halo! Pa vi platili ručak da objasnite idiotu, a on bi u foteljici i toplini doma svog, polako i bez naglih pokreta, razmišljao o vašoj ponudi. Je l’ on dobar?! Što nije slušao, pa sve ste ispričali? S koje stabljike graha je on pao? Zna li on da vi nemate vremena piskarati na stranici po cijeli dan? Šta on misli?

O čemu god razmišljali, vaš zaključak je pogrešan

Nebitno da li u tom trenutku razmišljate o unajmljivanju nekoga ko će raditi na stranici, da li se pitate kako bi bilo da ste platili ljudima koji znaju kako kvalitetno napraviti web stranicu u skladu s vašim potrebama, da li o uklanjanju stranice, jer vas sve to pomalo počinje smarati, ili je ostaviti kako jeste, djavo da je nosi… Pogrešno ćete zaključiti, samo iz jednog razloga.

Nikada, ali nikada, niste odredili šta želite postići sa svojom stranicom. Uvijek ste škrtarili na sebi, uvjereni da pravite predobar deal i da ćete pokazati ostatku svijeta kako ste sposobni isposlovati „realnu“ cijenu stranice.

*Mislite li da je realno da neko dizajnira i isprogramira vaše web prezentaciju za dva dana? Četiri prijedloga?
*Mislite li da mobitelom možete napraviti dobre fotografije za svoju web stranicu?
*Mislite li da je realno da će neko koga niste vidjeli „sto godina“ napisati dobre tekstove o vašoj kompaniji i vašim uslugama?
*Mislite li da je najveći trošak izrada same stranice?
*Mislite li da cijeli svijet stoji u mjestu čekajući vašu stranicu?
*Mislite li da je u redu na vizitkama dopisivati adresu vaše stranice?
*Mislite li da znate kako promovisati svoju stranicu? Znate li kome se obraćate?

Razmislite još jednom! Do tada, ne treba vam web stranica.