Početak je najteži

Kada smo sredinom 2006. godine moji prijatelji i ja otvarali firmu, prošli smo pravu agoniju oko njene registracije. Kilometarska lijena administracija, puno nelogičnosti u samom procesu svakodnevno su izazivali jako puno frustracija. Zapravo, prvih dva mjeseca maksimalno smo bili fokusirani na papirologiju. Više nego li na traženje klijenata i pružanje usluga istim, a nije nam tako izgledalo prvi dan.
Prvog dana naše avanture ljubazno nas je za opštinskim šalterom dočekala teta koja nam je dala papir na kojem su ispisani dokumenti koje trebamo prikupiti i dostaviti za registraciju. Jednostavno, zar ne? Pogrešno. Za svaku stavku s te liste, za svaki traženi dokument, potrebno je dobiti po pet novih potvrda, uvjerenja, mišljenja inspekcija… Da, ovi zadnji su najgenijalniji. Dok ih ne iskeširate, a ne bi da vam se ne žuri, ne mrdaju guzovima. Oprostite na mom francuskom. Za svaku stavku prelazite s jednog kraja grada na drugi, potvrdu da ste radno sposobni dobijete, vjerovali ili ne, u prostoriji metar sa metar. Iz jednog od tri zida, uz strašnu škripu otvara se okno iz kojeg izleti ruka da vam otme zahtjev, a okno je u visini trbuha. Kako su u toj situaciji procijenili da sam radno sposoban i danas mi ostaje misterija.
U opštini trebate predati neke takse, ali logično je da ih ne možete kupiti u Opštini. Pa, da! Zašto bi takse koje trebaš predati u Opštini, a pričamo i markicama, mogao nabaviti tu, kad lijepo možeš skoknuti dvije tramvajske stanice dalje i takse nabaviti u tamo nekoj trafici. Logičan proces, ma šta vam ja pričao o tome.
Naravno, sve što ima početak ima i kraj. Tako je i naša pustolovina kroz silnu i pojednostavljenu administraciju došla do kraja nakon mjesec i kusur dana. Onda smo pročitali još jednom šta je potrebno i koja je cijena registracije. No, niko vam nije rekao da morate plaćati kiriju za prostor, što je uslov da predate zahtjev za registraciju firme. Ahm, i tako više ne pričamo o cijeni registracije. Troškovi vrtoglavo rastu i ne postoji način da to kontrolišete. U periodu registracije ne možete naplatiti nijedan posao. Vjerujem da je ovaj dio namjenski osmišljen od države, da vas malo očeliči. Drugog objašnjenja nemam.
Počeli smo razmišljati o prijedlogu Opštini da u procesu registracije pravnih lica već prvi dan podnosioci zahtjeva dobiju sve formulare na jednom mjestu, sve takse, plate puni iznos registracije i na licu mjesta dobiju potvrdu da su radno sposobni tako što će teti na šalteru pokazati pivske trbuhe. Od tog trenutka, imaju dvije opcije. Popuniti formulare i predati zahtjev pa trk na posao, ili se furati da imaju dovoljno novca za bacanje, te su platili papirologiju s ciljem da NE registruju firmu. Za likove iz drugog scenarija imaju dvije adrese. Apoteka, gdje mogu nabaviti Viagru, ili institucija u kojoj će dobiti košulje s neobično dugim rukavima.
Nešto kasnije smo razmišljali o online registraciji firmi, reklo bi se da puno razmišljamo, da u istoj sedmici podnosioci zahtjeva mogu dobiti PDF s privremenim ID brojem dok inspekcije i ostali rade svoj posao provjere i izdavanja potrebnih potvrda koji bi doveo do finaliziranja procesa. To je već naučna fantastika za ovo podneblje. Da li je baš?
Milko Grmuša, bloger iz BiH, prije par dana radio je tviterju sa Srđanom Rajčevićem, direktorom Agencije za informaciono društvo Republike Srpske, u kojem su istaknute neophodne radnje i već usvojeni zakonski okvir kao preduslov za elektronsku registraciju firmi u Republici Srpskoj, već u 2012. Forma u kojoj je Milko uradio intervju je predobra jer ne daje prostora za nakićene odgovore, što sam već naglašavao kao prednost twittera. Toplo preporučujem ovaj članak na čitanje i savjetujem da Milka i Srđana pratite na twitteru. Iskreno, inicijativa je čista desetka i bilo bi lijepo kada bi se institucije u Federaciji BiH uključile u realizaciju ovog koncepta stvarajući bolje okruženje za poslovanje na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.
Pitanje
Kako vam se čini ideja online registracije firme?
P.S. Za CyberBosanku proričem budućnost. Ako čitaš ovaj tekst, znači da je 16. maj. Jesam li u pravu? :D
Pratite sadržaje putem RSS-a, Twittera ili Facebook Fan stranice

Početak jeste najteži,ali to ne znači da poslije ide sve kao podmazano :) .
Znam samo,da je čisti bezobrazluk vlasti,oko otvaranja firme u R.Srpskoj.A kao šlag na tortu ide fiskalizacija.Za moju SZD radnju,koja mjesečno ima 2,3 računa treba kasa od 2000KM.Neću ni spominjati,za koliko se ta kasa nabavlja iz “vana”,niti ko je uvizi(svima je to već jasno).Doprinose za zaposlene,svako malo podižu.Komunalije pla’am,a nemam poslovni???U startu treba znati da radite za državu,ako Vama nesto ostane,ostane,samo se čuvajte,da Vam i to,nekom kaznom ne uzmu.
Ovim ne želim da obeshrabrim buduće preduzetnike,već da upozorim sta privatluk sve nosi.Ima tu i mnogo pozitivnih stvari,da ne ureknem :D
P.S. Odustaće @CyberBosanka,eto nje kroz koji dan :D